Kada otpad postane resurs: kako korišćeno ulje iz kuhinje pokreće cirkularnu i inkluzivnu ekonomiju

Mlaz ulja koji se sliva u teglu koja se nalazi na stolu, u krupnom planu

Koliko puta smo, sasvim nesvesno, sipali jestivo ulje niz odvod posle prženja? Ta mala, svakodnevna navika ima veliki ekološki otisak. Samo jedan litar upotrebljenog ulja može da zagadi i do milion litara vode, otežavajući rad kanalizacionih sistema i postrojenja za prečišćavanje.

Upravo zato se u cirkularnoj ekonomiji korišćeno ulje za kuvanje sve više posmatra kao resurs, a ne otpad.

U restoranima, hotelima i domaćinstvima nastaju velike količine otpada jestivog ulja. Kada se pravilno sakupi i preradi, ono može da dobije potpuno novu svrhu. Praksa pokazuje da se od ovog otpada može proizvoditi biogorivo, koje smanjuje emisije CO₂ u transportu i predstavlja održiviju alternativu fosilnim gorivima.

Pored biogoriva, reciklirano jestivo ulje može da se koristi i za proizvodnju:

  • biodizela
  • sapuna i deterdženata
  • industrijskih maziva
  • sveća i drugih proizvoda od voska

Ovo je klasičan primer principa cirkularne ekonomije, gde materijali ostaju u upotrebi što je duže moguće, umesto da završavaju kao otpad.

Posebno inspirativan primer dolazi iz Rumunije. Socijalno preduzeće OilRight prikuplja korišćeno ulje iz domaćinstava i restorana, ali njegova misija ide dalje od ekologije.

U zemlji gde je stopa zaposlenosti osoba sa invaliditetom znatno niža od evropskog proseka, ovaj projekat je stvorio inkluzivna radna mesta. Zaposleni u radionici prerađuju prikupljeno ulje u ručno izrađene mirisne sveće, često koristeći i recikliranu ambalažu.

Rezultat?

  • desetine tona prikupljenog ulja
  • milioni litara vode sačuvanih od zagađenja
  • nova radna mesta za marginalizovane grupe

Drugim rečima, jedan tok otpada pretvoren je u ekološku, ekonomsku i društvenu vrednost.

Ovakvi modeli savršeno ilustruju nekoliko ključnih principa cirkularne ekonomije, poznatih kao R strategije:

  • Reduce – smanjujemo zagađenje pravilnim upravljanjem otpadom
  • Reuse – ambalaža i materijali se ponovo koriste
  • Recycle – ulje se prerađuje u nove proizvode
  • Recover – iz otpada se dobija energija ili nova vrednost

U naprednijim modelima cirkularne ekonomije govori se čak o 10R principa, gde se podstiču inovacije koje produžavaju život resursa i smanjuju potrebu za novim sirovinama.

Na Zapadnom Balkanu se i dalje veliki deo korišćenog ulja izliva u kanalizaciju ili završava na deponijama. Ipak, potencijal za promenu postoji i već je prepoznat kroz zakonodavni okvir.

Prema propisima u Srbiji još od 2012. godine zabranjeno je nepropisno odlaganje ulja i masti iz ugostiteljskih objekata. Restorani, hoteli, ribarnice, pekare i fast food objekti koji generišu iskorišćeno ulje dužni su da ga predaju ovlašćenim sakupljačima otpada i da poseduju dokument o kretanju otpada kao dokaz pravilnog upravljanja.

U praksi to znači da svaki objekat koji koristi veće količine ulja mora sarađivati sa licenciranim operaterima, poput kompanije KAZ OIL, koji preuzimaju otpadno ulje i upućuju ga u dalju preradu ili reciklažu.

Ovakav sistem pokazuje da održivost nije samo pitanje individualne svesti, već i odgovornog upravljanja resursima na nivou privrede i države.

Sledeći put kada ti u kuhinji ostane ulje od prženja, zapitaj se: da li je to otpad ili resurs?

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top